Ispiši ovu stranicu

Ravnodnevnica se može vidjeti: Ali samo u Travniku

19 Ožujak 2024

Sutra, 20. ožujka 2024. godine, u zoru, točno u 4 sata i 6 minuta, sunce će u svom prividnom godišnjem kretanju ekliptikom presjeći nebeski ekvator, prijeći s južne na sjevernu nebesku hemisferu, i time označiti astronomski početak proljeća, to jest proljetni ekvinocijum ili proljetnu ravnodnevicu, piše Zavičajni muzej Travnik.

Teoretski, dan (obdanica) i noć će se izjednačiti na čijoj Zemljinoj lopti pa bi trebalo očekivati da sunce izađe točno u 6:00, da dostigne najveću visinu u 12:00 i da zađe u 18:00, a da obdanica i noć traju točno po 12 h. To i jeste tako ali po pravom sunčevom vremenu koje se ravna prema pravom suncu, dok se sada svi ravnamo prema srednjem sunčevom vremenu zasnovanom na nepostojećem srednjem suncu koje se, za razliku od pravog, kreće nebeskim ekvatorom, i to ravnomjerno.

Međutim, ako za 20. ožujka 2024.. izračunamo trenutke izlaska i zalaska sunca u Travniku, vidjet ćemo da je obdanica nekoliko minuta duža od noći, a ne jednaka njoj kao što se to očekuje kada se kaže „ravnodnevica”.

Obdanica je duža od noći zbog prelamanja sunčevih zraka pri prolasku kroz atmosferu (astronomska refrakcija) uslijed čega se sunce vidi kratko vrijeme prije izlaska iznad horizonta i kratko vrijeme poslije zalaska ispod horizonta. To je razlog što se u Travniku 2024. godine obdanica i noć izjednačavaju, ne 20. nego 17. ožujka. Tako je teoretski, izračunato za matematički horizont, i može biti točno samo tamo gdje sunce izlazi i zalazi iznad mora ili u potpunoj ravnici.

Travnik je okružen brdima tako da sunce, u odnosu na izračunate trenutke, uvijek kasnije izlazi i ranije zalazi, dok je vrijeme koje je sunce vidljivo iznad horizonta (trajanje sunčevog sjaja) uvijek kraće od teoretske dužine obdanice.
Prvog dana proljeća, od trenutka kada u svom prividnom godišnjem kretanju pri prelazu s južne na sjevernu nebesku hemisferu padne u točku presjeka ekliptike i nebeskog ekvatora (proljetnoj točka), sunce se prividno kreće iznad horizonta po nebeskom ekvatoru.

S obzirom na to da je nebeski ekvator matematička kružnica, nevidljiva, kao uostalom i cijela nebeska sfera, da li se onda može reći i da je ravnodnevica nevidljiva?

Može, nevidljiva je… svugdje osim u Travniku: svi Travničani koji sutra zastanu pred gradskim sunčanim satovima, poslijepodne pred starim sunčanim satom na Hadži Ali-begovoj džamiji i bilo kada pred novim sunčanim satovima na Tvrđavi, moći će da vide kako se krajevi sjenki kreću po tamo ucrtanim projekcijama nebeskog ekvatora, to jest, imat će privilegiju da vide ravnodnevicu. To je još jedna od brojnih posebnosti našeg Travnika: grad u kome je ravnodnevica očigledna pojava.