Kako se u javnosti koriste različiti i često proizvoljni podatci Hrvatski Medijski Servis istražio je koliko je Hrvata prije rata živjeli na području današnje Republike Srpske, a koliko ih živi danas u tom bh entitetu, koristeći se podatcima Agencije za statitsiku RS o rezultatima popisa stanovništva iz 2013.. HMS je, također, analizirao i teritorijalnu disperziranost Hrvata u RS, koja pokazuje da , iako su malobrojni, ima ih u skoro svim općinama u RS, osim u Kupresu i Petrovcu.

Od prijeratnih 152.856, u RS danas živi tek 26. 509 Hrvata

Na području današnje Republike Srpske prije rata, 1991. godine živjelo je 152.856 Hrvata, danas ih je prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. koje je objavila Agencija za statitsiku RS tek 26. 509, ili malo više od 17, 3 posto od predratnog broja. Udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika RS koji iznosi 1.170.342 je nešto malo manji od 2,3 posto.

Najviše Hrvata u Banja Luci i Posavini

Najviše Hrvata u RS, njih 16.650 ili dvije trećine od ukupnog broja, danas živi u Banja Luci (4.887) i Bosanskoj Posavini (Brod 3.021, Šamac 2.146, Derventa 2.181, Modrića 1.396, Pelagićevo 1.182, Vukosavlje 697, Donji Žabar 991, Oštra Luka 149), potom u Doboju (1.550), Prijedoru (1.666) i Tesliću (1.346), a najmanje u istočnom dijelu RS.

Najmanje u istočnom dijelu RS

U istočnoj Hercegovini i istočnoj Bosni, odnosno Romaniji i Podrinju živi svega 1.214 Hrvata. I to u;  Trebinju 295, Berkovićima 11, Bileći 21, Ljubinju 10, Nevesinju 27, Gacku 13, Istočnom Mostaru 11, Kalinovniku 8, Trnovu 15, Foči 52, Višegradu 32, Vlasenica 29, Istočnoj Ilidži 148,  Istočnom novom Sarajevu 102, Istočnom Starom gradu 106 , Milićima 22, Novom Goraždu 2, Palama 126, Rogatici 18, Han Pijesku 7, Rudom 7, Čajniču 67, Sokolcu 28, Srebrenici 14, Bratuncu 30, Osmancima 7, Šekovićima 8 i Zvorniku 13.

U Semberiji je 588 Hrvata, od toga u Bjeljini 498, Loparama 48, te u Ugljeviku 42.

U ostatku RS Hrvati žive u; Kotor Varošu 851, Gradiški 800, Laktašima 500, Prnjavoru 423, Novom Gradu (Bosanski Novi) 174, Kozarskoj Dubici 261, Srbcu 128, Kostajnici 82, Čelincu 48, Mrkonjić gradu 148, Šipovu 26,  Kneževu 24, Jezeru 6, Krupi na Uni 2 i 1 Hrvat živi u Istočnom Drvaru./HMS/

Za današnji dan BIHAMK napominje da zbog nestabilnog vremena, te povremene kiše u pojedinim krajevima, savjetujemo oprezniju vožnju prilagođenu trenutnim uvjetima i stanju na cestama. Vozače upozoravamo na povremeno jake udare vjetra. Povećana je opasnost od odrona na dionicama koje vode kroz usjeke.

Kako su prognoze i predviđale u nekim dijelovima BiH ponovno je zasniježilo.

Parlamentarna zastupnica u Domu naroda BiH Zdenka Džambas za naš portal govorila je o izmjenama i dopunama izbornog zakona, te o aktualnoj krizi vlasti u Novom Travniku.

Svjetska banka odobrila je novi kredit od 56,6 milijuna eura za podršku ključnih reformi financijskog sektora u BiH, priopćeno je iz ove financijske institucije.

Zločini tzv.Armije RBiH nad Hrvatima središnje Bosne i toliko godina nakon okončanja rata i dalje su tabu tema, barem kada je riječ o pravosudnom sustavu ove zemlje koje nikada nije provelo sustavnu istragu kako bi se otkrili počinitelji i nalogodavci brojnih zločina nad civilima i vojnim zarobljenicima, piše Hrvatski Medijski Servis.

Velik dio tih zločina počinjen je i kroz pojedinačne napade prije izbijanja otvorenog rata Hrvata i Bošnjaka, a ponašanje Armije RBiH početkom 1993. godine upravo je na prostoru središnje Bosne nagovijestilo sve ono što će se događati u idućim mjesecima te otkrilo uzorak koji se ponavljao u velikoj broju nacionalno mješovitih općina. Jedna od njih je i Travnik koji je na neki način postao simbol stradanja Hrvata na ovom prostoru, koji se i 24 godine nakon rata pitaju zbog čega domaće pravosuđe konačno na procesuira odgovorne za brojna zlodjela.

Prvi incidenti

Tomislav Rajić, dugogodišnji vijećnik u OV Travnik te član HDZ-a 1990 Travnik za Hrvatski Medijski Servis je upozorio na nedopustivu šutnju istražnih organa u kontekstu zločina u Travniku, povodom 24. godišnjica prvog masovnog zločina Armije RBiH nad Hrvatima Travnika i to u selu Miletići. On je podsjetio kako je situacija na početku rata bila veoma složena te kako se do proljeća 1993. koliko toliko zajednički vodila borba protiv srpskih snaga. Naglasio je kako su se u Travniku kao i u ostatku Bosne i Hercegovine Hrvati prvi organizirali i suprotstavili dolasku tzv. JNA.

I dok su se Hrvati pripremali za obranu grada i općine od VRS-a, kaže Raić, neki drugi, odnosno tzv. Armija RBiH u čijim redovima je bio i veliki broj osoba iz arapskih i drugih islamskih zemalja-mudžahedina, se izgleda pripremala za sukob sa HVO-om i čini se da je to zaista dobro i uradila, a to će, kako ističe, pokazati kasnija događanja. Upravo je travanj mjesec vrijeme kada se konačno uvidjelo da je sukob između HVO-a, s jedne strane i Armije RBiH i njihovih novopridošlih pomagača s druge strane neizbježan.

Sve je počelo s incidentima te je nakon višemjesečne napete situacije, oružanih incidenata i ubojstava Hrvata koja su se do tada dogodila, bilo evidentno da prijeti potpuni sukob vojnih formacija hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda. Do tada tzv. Armija RBiH je već ubila zapovjednika Travničke brigade HVO pok. Ivicu Stojaka i to, mučki s leđa, u automobilu, a tom prilikom teško u glavu ranili tada pomoćnika mu za sigurnost Zvonku Gašu. Poslije toga, 17.3.1993. na raskrižju puta u Docu za Guču Goru ubijena su dva pripadnika HVO-a, Ivo Jurić i Zoran Matošević samo zato što su bili u odorama HVO-a. Međutim, tek u travnju započinju događaji koji će zapravo dovesti od otvorenog sukoba i koji će označiti početak masovnog stradavanja Hrvata tog kraja.

Ubojstva i progoni

Tako je početkom travnja u stanu u gradu ubijen mladi pripadnik HVO-a Dario Meljančić. Uoči Uskrsa, 9. travnja u Travniku su skinute i zapaljene sve zastave hrvatskog naroda koje su u gradu bile izvješene povodom tog blagdana, a istog dana uvečer više od 40 uglednih Hrvata uhićivani su u svojim stanovima, kućama ili na ulici te su nakon toga zatvoreni i maltretirani u staroj srednjovjekovnoj tvrđavi.

Rajić je podsjetio kako je 20. travnja u svom stanu, u središtu grada kroz zatvorena ulazna vrata stana ubijena umirovljenica Danica Gašo, supruga ranjenog Zvonke, te nakon toga nije trebalo dugo čekati da se dogodi i prvi masovni zločin koji će postrojbe tzv. Armije RBiH počiniti nad hrvatskim življem. Prvi takav zločin dogodio se 24. travnja u malom hrvatskom selu Miletići u neposrednoj blizini Mehurića. To je bilo selo od svega 10-ak kuća i par desetina žitelja, koje u vojnom ili bilo kojem drugom smislu nije predstavljalo nikakvu opasnost po postrojbe Armije, tim više što je okruženo selima nastanjenim isključivo Bošnjcima. To je selo bilo cilj tzv. Armije RBiH te je u njemu na svirep način ubijeno pet mještana civila i to: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović te Anto Petrović.

Uz to dvojica od njih petorice bili su pripadnici vjerske sekte Jehovini svjedoci i ni pod koju cijenu ne bi uzeli oružje u ruke. Svi ostali mještani, njih  30-tak muškarci i žene, stari, mladi i djeca, odvedeni su i zatočeni u logoru u Mehuriću, kroz koji je kasnije prošlo još preko dvije stotine drugih hrvatskih civila, uključujući i novorođenčad.

Danas, 24. godine od ovog zločina koji je nagovijestio stradanja travničkih Hrvata u idućim mjesecima, nitko nije odgovarao, a u selu ni danas nema niti jednog Hrvata. Rajić se stoga pita zašto za ovaj, ali i ostale druge zločine nad travničkim Hrvatima, nitko nije odgovarao te zašto ovi događaji nisu zanimljivi istražnim organima države./HMS/

Rukovoditelj logora za Hrvate u Bugojnu, presuđen zbog ratnog zločina, Nisvet Gasalo ovih je dana nagrađen funkcijom – postao je direktor Kulturno – sportskog centra.

Vijest da je mladić, koji je tijekom boravka na Odjelu za neurologiju i psihijatriju travničke bolnice teško ozlijeđen u požaru, sinoć preminuo duboko je potresla kako srednju Bosnu, tako i cijelu regiju.