.

Kameni križ u selu Dub – nekadašnji svjedok vjere, ali i suživota

09 Lipanj 2020

Ispod obronaka Vlašića, u dolini rijeke Bile, nalazi se travničko selo Dub. Naseljeno je uglavnom muslimanskim pučanstvom, a ni u prošlosti se nije mnogo razlikovalo po strukturi stanovništva. Ipak, ono što je Dub izdvajalo od ostalih biljanskih sela bila je stoljetna tradicija da ga na drugi dan blagdana Duhova pohode župljani Guče Gore.

Mjesto molitve i zavjeta bio je visoki kameni križ o kojemu se nije znalo mnogo. No, vjera je bila snažna, a molitve su uslišane pa se pobožnost prenosila s generacije na generaciju sve do posljednjeg rata.

Rat je donio nevolje i strah pa je razumljivo da za ovu temu nismo našli mnogo sugovornika koji su bili spremni javno govoriti. No, svi oni s kojima smo razgovarali ističu posebno duhovno pouzdanje kojim se išlo u Dub. Ljudi su nosili svoje životne tegobe i izgovarali ih pred visokim kamenim križem koji je odolijevao ratovima i prirodnim nepogodama. Vjernici su nalazili utjehu, a lokalno muslimansko stanovništvo je na okolnim njivama tada prestajalo s poljskim radovima kako ne bi ometali slavljenje mise.

Jedna od naših sugovornica kaže:

“Kada bi počela misa, mještani Duba bi prestali s radom, a mi smo mogli u tišini slušati misu. Budući da se u Dub išlo pješice, svećenik nije mogao ponijeti stol pa su muslimani često posuđivali svoj.“

I znanost se bavila križem u Dubu. Istina, nije moguće pronaći mnogo preciznih podataka, ali ono što postoji zapisano svakako može poslužiti u stvaranju slike o ovom nadgrobnom spomeniku.

U svom radu „Hrišćanski nišani u okolini Travnika“ Đoko Mazalić kaže da je križ vjerojatno nastao u prvoj polovici 16. stoljeća. Izrađen je skoro u ljudskoj veličini. Na istočnoj strani imao je križ sa zaokruženim gornjim krakom, a na zapadnoj isklesan polumjesec koji je simbolizirao nebeski svod. U svom tekstu „Bosanski križ“ Ivan Lovrenović kaže da i ovaj križ pripada kršćanskim nadgrobnim pločama koje su se izrađivale nakon osmanlijske okupacije, stoga ih je važno razlikovati od stećaka.

Puk je stoljećima živio svoju pobožnost i čuvao usmeno naslijeđe o ovom hodočasničkom mjestu. Prema kazivanjima križ je tijekom povijesti već jednom bio uklonjen, ali je to izazvalo velike poplave u selu zbog čega je jedan od mještana Duba predložio da se križ vrati na staro mjesto, a ubrzo nakon toga Dub su prestale pogađati vremenske nepogode.

„Nakon što su ga uklonili, vukla su ga četiri vola koja su odmah nakon toga uginula, a kada su ga vraćali, bez velike muke, do starog mjesta vratila su ga dva vola“, kaže naša sugovornica.

 

Posljednja misa u Dubu služena je prije početka rata, u proljeće 1991. godine. Već sljedeće godine iz sigurnosnih razloga slavljenje mise premješteno je u župnu crkvu u Gučoj Gori.

Veliki križ koji je stoljećima prkosio vremenu i ratovima ipak nije izdržao ovaj posljednji. Potpuno je uništen, vjerojatno, 1993. godine. S njim i tradicija hodočašćenja u Dub i nesvakidašnji primjer suživota i vjerske tolerancije. No, sjećanja su živa. Može se pronaći i poneka fotografija, a u gučogoranskoj župi i danas se na blagdan Duhova čuje uzdah starijih generacija:

„Prije se na Du'ovski ponediljak pješice išlo u Dub...“.

 

/Ivan Volić, Travnički vjesnik/

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa