Početkom svibnja s prikazivanjem počinje treća sezona Penny Dreadful. Radnja serije smještena je u London, u vrijeme vladavine kraljice Viktorije. To je razdoblje poznato kao prekretnica u mnogim stvarima, kako u Engleskoj tako i šire. Industrijska revolucija, sufražetkinje, ukidanje ropstva, itd.
Međutim, u popularnoj kulturi, viktorijansko doba najviše je poznato po književnim likovima pisaca kao što su Dickens, Shaw, Doyle, Conrad, Stevenson, Wilde... ali i raznim horor i detektivskim pričama koje su izlazile u jeftinim časopisima za razbibrigu, kao što je Penny Dreadful magazine.
Stoga je viktorijansko doba postalo sinonim za velike kuće pune ukletih utvara, seanse dozivanja duhova, koketiranje s onostranim te jedna od najomiljenijih pozadina modernih kreatora strave i užasa.
Ipak, strašnije od utvara u pričama viktorijanskog doba je sama atmosfera. Ako se radi o urbanoj sredini, to su onda mračne i vlažne ulice, grad, saloni bogataških kuća u kojima se okupljaju ekscentrici svih vrsta, bizarne kreautre, egzotični robovi i artefakti. Ako se radi o ladanju, onda su to velika zdanja na osami, dvorci prepuni kamenih hodnika, zavjese koje se vijore na povjetarcu, škripa stepenica, vrt uređen kao labirint, mjesečina i blijeda put nestasalih djevojaka, za koje nismo sigurni jesu li stvarne ili ne.
Majstor takvih priča zasigurno je bio Henry James, najpoznatiji po djelu Okretaj zavrtnja, priči koja upravo atmosferom izaziva jezu.
Na tom tragu je i priča tematizirana u popularnoj Showtime-ovoj seriji, samo što je Penny Dreadful, još i puno više od toga.
Naime, Loganov scenarij je intertekst koji komunicira s najpopularnijim djelima i likovima strave i užasa cjelokupne književne, religijske i folklorne tradicije, od Drakule, Frankensteina, Van Helsinga, vampira, vještica i vukodlaka, pa sve do Vraga samog. To je ono što bismo popularno mogli nazvati crossover - i to sveobuhvatni. Na prvi pogled zvuči kao kaos i deponija strahova iz naših djetinjih noćnih mora, ali Logan je do sada, u prikazanim sezonama, sukcesivno iznio zanimljivu priču, uz pomoć odlične glumačke ekipe, na čelu s Evom Green, koja je po meni trenutno najbolja mainstream glumica. Ona je Vanessa Ives, oksimoron u crnoj haljini, svetica i vještica, oslobođena seksualnost i konzervativna čednost, Vanessa je vjernica i vidovnjakinja, divlja i krotka, u jednom smislu fantazija viktorijanskih muškaraca, ali nipošto onakva kakve bi žene zaista trebale biti.
Ona je zato glavna žrtva, ali i heroina koja se čudovištima i zlu suprotstavlja svom snagom svoga bića. U svojoj borbi s čudovištima, dijelom je uspješna i zbog toga jer je i sama ČUDOVIŠNA.
U ovoj priči, nisu toliko bitne krezube i ćelave vještice, ili bezlični vampiri. Zapravo, oni čak nisu ni jezivi. Stvarni horor dolazi iz nas samih, iz naših bića, koji će se manifestirati i u svijetu, ali samo ako mu dopustimo.
Penny Dreadful nam otkriva i to da nekonvencionalno nije nužno zlo, a da je ponekad ono što nam se čini najljepše i najprivlačnije prokleto i mračno u svojoj srži.
Ono što mi se posebno dopada je očigledna razlika u motivima prve i druge sezone, ali bez obzira na to serijal ne djeluje prekinuto ili isforsirano. Prelazak iz sezone u sezonu je prirodan, a likovi iz svake epizode rastu, postaju mračniji, ali nam i njihove motivacije postaju jasnije. Iako nastali na horor podlozi, likovi su uvjerljivi čak i uz sve fantastične primjese, a među njima samima otkrivamo duboke veze, koje priču drže čvrstom i napetom.
Nadam se da će i nova sezona donijeti nešto novo, ali jednako dobro nakalemljeno kao i prethodni dijelovi.
Vrhunska fotografija i scenografija, bez pretjerivanja i suptilnim detaljima dočaravaju viktorijanski period: ulice, snijeg, zgrade, vještičja jazbina, tuneli, podzemni hodnici, onakvi su kakve ih čitamo kod Dickensa ili velikog Dickensovog fana, modernog pisca strave i užasa, Dana Simmonsa, čiji je roman Drood nemoguće zaobići kada pričamo o svijetu ovisnika o opijumu iz podzemlja, gdje životare i poluraspadnuti bolesnici i lučke kurve.
Penny Dreadful raskrinkava oba ta svijeta, a kada to kažem, ne mislim (samo) na svijet živih i mrtvih, nego i na svijet marginalaca, društveno odbačenih, nasuprot aristokraciji koja sve više zapada u dekadenciju.
Svibanj je sve bliže i Vanessin povratak na male ekrane. Od mene topla preporuka, za sve fanove horora i trilera.
Evu Green možete gledati i u filmovima The Salvation i Sin City: Vrijedna ubojstva.
Marić
