Vodio je hrvatsku nogometnu reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Tako je sa 125. mjesta FIFA-ine ljestvice, na kojoj se nalazila, doveo hrvatsku reprezentaciju na treće mjesto, što je najveći i najbrži uspon na toj ljestvici ikada zabilježen, pa je time Hrvatska postala najmlađa članica FIFA-e koja je ušla među deset najboljih reprezentacija svijeta.
Bio izbornik BiH
Osim Hrvatske, Blažević je bio izbornik još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima.
Blažević je, kako je sam često priznavao, s trenerskom karijerom započeo vrlo rano jer je bio prosječan igrač. Igrao je u prvoj ligi u nogometnim klubovima Lokomotiva, Sarajevo i Rijeka.
Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca.
Istinska nogometna legenda: Dinamov trener stoljeća, izbornik u pet zemalja, Dalićev mentor...
Ćiro nikada nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo, jer je dobio poziv za odsluženje vojnoga roka, no igrao je za Lokomotivu, Sarajevo i Rijeku
Jedan od najpoznatijih hrvatskih nogometnih trenera Miroslav Blažević rođen je 9. veljače 1935. u Dolcu na Lašvi (BiH). Nogometom se počeo baviti u Bratstvu iz Travnika, u kojemu je već s 15 godina bio priključen prvoj momčadi. Kada je 1954. godine bio u Zagrebu u posjetu sestrama Jeleni i Dragici, slučajno je u šetnji Ilicom susreo svoga bivšega trenera iz Bratstva Zlatka Golca. On ga je poslao na trening u Dinamo. Tamo je Ćiru uskoro prvoj momčadi priključio trener Oskar Jazbinšek te ga poveo na turneju po Mediteranu i Bliskom istoku. Međutim, Ćiro nikada nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo, jer je dobio poziv za odsluženje vojnoga roka u Čačku. Tamo je trebao ostati 18 mjeseci, ali vojni rok u međuvremenu je bio produljen na 24 mjeseca, a nakon njegova isteka za njega u Dinamu više nije bilo mjesta pa je u proljeće 1957. godine postao igrač Lokomotive, zatim Sarajeva (1957. – 1959.), a posljednji klub u Jugoslaviji bio mu je Rijeka (1959. – 1963.). Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u Moutieru (1966.).
U Švicarskoj je prvi trenerski angažman imao u nižerazrednome Veveyu (1968. – 1971.), potom je preuzeo Sion (1971. – 1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, Švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976. – 1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku reprezentaciju. Ćiro je 1979. godine preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994., a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003. Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), ali i istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost.
Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Blažević je vodio klubove u Francuskoj (Nantes: 1988. – 1990.), Grčkoj (PAOK: 1991./1992.), Sloveniji (Mura: 2003.), Kini (Shanghai Shenhua: 2010.), Iranu (Mes Kerman: 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla: 2014.). Ćiro je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom (2005.). U Varteksu je od 2003. do 2005. bio mentor izbornika vatrenih Zlatka Dalića, a u dva navrata bio je i trener Zagreba (2006. – 2008., 2012./2013.). Blažević je u jesen 2005. godine bio trener Hajduka, s kojim je osvojio Superkup.
Umro dan prije 88. rođendana
Legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Umro je u bolnici u Zajčevoj nakon što mu se stanje noć prije pogoršalo. Umro je dan prije svog 88. rođendana.
Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Blažević se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest još jednom vratila, a nažalost ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.
Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom prosinca 2022. godine kada je u Zagrebu dobio nagradu Vladimir Beara za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.
Ponosni Travničanin
Poznat je i po izjavi "Bolji sam od Capella! Da je on krenuo iz Travnika, došao bi do Turbeta". Također je uvijek ponosno govorio o svom Travniku i djetinstvu koje je proveo u rodnom gradu. U svibnju 2022. godine posjetio je Travnik na humanitarnoj utakmici između nogometnih zvijezda Hrvatske i BiH, uručeni su mu ključevi grada i proglašen je počasnim građaninom Travnika.
Prošle godine u dvorištu KŠC "Petar Barbarić" Travnik otvoreno je malo-nogometno igralište koje nosi njegovo ime te je ujedno i održan memorijalni turnir u kojem su nastupili brojni veterani slavnih klubova kao što su Dinamo Zagreb, Travnik, Lašva, Zrinjski, Borac B.Luka, Sarajevo, Sloboda, Čelik...
