- Kao što smo i ranije govorili, građani ove zemlje zaslužuju bolje nego da se osobi optuženoj za ratne zločine odaje počast podizanjem grandioznog spomenika na planini Vlašić. To je uvreda za žrtve i njihove obitelji - rekli su iz Ambasade SAD na upit Hine.

Smatraju da bi bh. vlasti na svim nivoima trebale promovirati međusobno poštovanje i okruženje u kojem će se svaki građanin osjećati kao kod svoje kuće.

Podsjećamo, Alagić je bio zapovjednik 3., a onda i 7. korpusa Armije RBiH, a poslije rata je postao načelnik Sanskom Mosta. Preminuo je 7. ožujka 2003. u 56. godini.

Inače, 2001. godine Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Alagića za ratne zločine, odnosno za kršenje zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija.

OHR za RTV HB reagirao na podizanje spomenika optuženiku za ratni zločin Alagiću 

Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR) odgovorilo je na upit RTV Herceg-Bosne i oglasio se nakon što je u nedjelju, 4. kolovoza, u sklopu manifestacije "Dani pobjede, dani ponosa - Ljuta greda 2024" na Vlašiću upriličeno otkrivanje spomenika "General Mehmed Alagić – Ljuta greda" u čast generala Mehmeda Alagića.

Alagić je, podsjećamo, general bošnjačke Armije BiH, a Međunarodni kazneni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu (ICTY) optužio ga je za likvidacije Hrvata. Alagić formalno nije presuđen za ratni zločin jer je preminuo neposredno prije početka sudskog procesa u Haagu.

U nastavku je odgovor Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR) na upit RTV Herceg-Bosne (u upitu smo OHR podsjetili i na njihovu prethodnu reakciju kada je po Alagiću nazvana ulica u Sarajevu):

“Stav OHR-a je i dalje isti: da, odgovornost je političkih i institucionalnih lidera da grade klimu koja pogoduje pomirenju. Imenovanje ulica, škola, javnih trgova ili drugih ustanova po osobama koje su optužene ili osuđene za ratne zločine kontraproduktivno je procesu ozdravljenja u ovoj zemlji koji je još uvijek neophodan. Potrebno je izgraditi zajednički pristup u cijeloj zemlji kako bi se takva praksa promijenila, u interesu svih naroda u BiH. Politički i institucionalni lideri, kreatori javnog mišljenja i svi drugi koji imaju na umu najbolje interese ove zemlje i njenih naroda, trebaju se usredotočiti na stvari koje povezuju, a ne one koje unose podjele“, stoji u odgovoru OHR-a na upit RTV HB.
Optužbe protiv generala Alagića ostavljaju gorak okus

Optužbe protiv Alagića izazivaju gorak osjećaj kod hrvatskih žrtava, posebno u središnjoj Bosni, a povezane su i s ritualnim zločinima koje su počinili "mudžahedini," islamski ratnici pristigli iz muslimanskih zemalja. Alagić je, formalno i stvarno, bio njihov zapovjednik. Zajedno s njim, haaška optužnica je obuhvatila i armijske zapovjednike Envera Hadžihasanovića i Amira Kuburu, koje je Haaški sud pravomoćno osudio na tri i pol, odnosno dvije godine zatvora. Konkretno, optužnica Haaškog suda teretila je Alagića za jedan od najtežih masakara počinjenih nad Hrvatima u središnjoj Bosni 1993. godine. Radi se o masakru u mjestu Bikošima kod Travnika, gdje su 8. lipnja 1993. snage 7. muslimanske brdske brigade, 306. brdske brigade i "mudžahedina" ubile tridesetak civila Hrvata i vojnika HVO-a koji su se prethodno predali. Žrtve su bile iz obitelji Balta, Barac, Bobaš, Janković, Kramar, Matić, Peša, Pranješ, Pušelja, Tavić i Volić. Četvorica su ranjena, a jedan od njih je kasnije svjedočio o preživljenom strijeljanju.

Alagića je Sud također teretio za likvidaciju četiri zarobljena vojnika HVO-a, koji su se 24. travnja 1993. predali nakon napada snaga 306. brdske brigade i "mudžahedina" na Miletiće u Travniku. Trojica ubijenih vojnika bila su iz obitelji Pavlović, a jedan iz obitelji Petrović. Godinama nije bio poznat identitet žrtava iz Bikoša, a tek prije nekoliko godina, nakon DNK analize, ukopani su posmrtni ostaci 16 žrtava.

Reakcije novinara i analitičara na spomenik Alagiću: Ne trn, nego balvan u oko Hrvatima Srednje Bosne

Podizanje spomenika u čast preminulog generala Armije R BiH Mehmeda Alagića ovoga vikenda na Vlašiću, koji nije dočekao presudu Haaškoga suda za zločine nad Hrvatima Travnika nije put koji vodi procesu pomirenja i izgradnji trajnog mira na ovim prostorima, poručuju naši sugovornici.

Dok jedni slave spomenik podignut haškom optuženiku Mehmedu Alagiću, drugi negoduju i pitaju se što bi bilo da se dogodilo suprotno.

-Stvar je u tome da, recimo, pokušamo zamisliti situaciju da se nekog generala HVO-a, koji je u Haagu optužen za ratne zločine po zapovjednoj odgovornosti uključujući progon, ubojstva, razaranja, uništavanja vjerskih objekata, glorificira i da mu se na mjestu gdje su počinjeni ti zločini podiže spomenik. Pri tom se izostavlja podatak da je on haški optuženik. Upravo to se dogodilo na Vlašiću, kazala je za RTV Herceg-Bosne novinarka Ana Popović.

-Mislim da je zapravo, kada se radi o Hrvatima u Središnjoj Bosni ovo jedan ozbiljan poziv na provokaciju. U ovome ne vidim nikakvu društvenu, kulturnu, socijalnu vrijednost niti svrhu za BiH i njezine građane, sva tri konstitutivna naroda kao i pripadnike ostalih, kaže za RTV HB politički aktivist Marijan Knezović.
Hrvate boli to što zločinci nisu kažnjeni

Hrvate Travnika kao i drugih općina Središnje Bosne iz kojih su prognani, ubijani, pljačkani, ponižavani boli što su svi ti zločini ostali ne kažnjeni. A događajima poput ovog najnovijeg šalje se poruka selektivne pravde, dvostrukih standarda ali i selektivnom pristupu samom Haškom sudu, kaže novinarka Popović.

-Kada imamo reakciju onih koji su organizirali podizanje spomenika, kada ih se prozove za vrijeđanje žrtava, onda oni u prvoj rečenici koriste UZP (Udruženi zločinački pothvat, napa. RTV HB). Presudu za UZP donio je Haaški sud. Isti taj sud podigao je optužnicu protiv Mehmeda Alagića. Zašto UZP na dnevnoj bazi spomenemo barem stotinu puta, a optužnicu protiv Alagića skoro nikada? Taj proces do kraja nije doveden samo zato što je Alagić, nažalost, preminuo. Ali druga dvojica časnika Armije RBiH, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, osuđeni su u istom procesu i to ne trebamo zaboraviti. Naravno, i taj podatak nakon ovih događaja na Vlašiću nigdje nije spomenut, istaknula je Popović.

Kao dugogodišnja novinarka koja je pratila procese s ratnom tematikom, Popović ističe kako o ratu u BiH ne postoji crno-bijela slika. Svi su u jednom trenutku bili žrtva, a u drugom, ne isključuje mogućnost, postali počinitelji zločina.

"Kako objasniti situaciju da u Fojnici imate nekoga iz Foče tko, kao pripadnik Armije BiH, sudjeluje u progonu Hrvata. Ili, recimo, u Kreševu imate presudu Suda BiH Kreši Lučiću gdje jasno stoji da je Armija BiH izvršila agresiju na Kreševo. To su te činjenice koje se nigdje ne spominju. Znači, o ratu u BIH postoje najmanje tri istine. Hrvati svoju nisu ispričali i zločini nad Hrvatima ostali su nekažnjeni. Zato je ovaj događaj na Vlašiću bio, ne trn, nego balvan u oko", kazala je Popović.

Jasno vidljivo tko BiH povlači u prošlost

Politički analitičar Marijan Knezović se pita kako je uopće dozvoljeno s viših razina vlasti u BiH podizanje ovakvog jednog spomenika na lijepoj planini kakav je Vlašić te kaže kako očekuje reakciju međunarodne zajednica s obzirom i na retoriku pojedinaca i poruka sa svečanosti na Vlašiću.

-Ne znam kako na ovaj događaj gledaju strane ambasade, ali bi međunarodna zajednica u ovom trenutku trebala prepoznati tko u BIH potencira rad na nama samima kako bi nam budućnost mogla biti bolja. Uvjeren sam da su najvećim dijelom u BiH to Hrvati. U isto bi vrijeme po ovoj matrici mogli vidjeti, bez ikakvih problema i sumnje, tko BiH povlači u prošlost, istaknuo je Knezović.

Ovakvi i slični događaji nešto su što ne vodi procesu pomirenja i što bi trebao biti put izgradnji trajnog mira na ovim prostorima, poručuju naši sugovornici, prenosi RTV HB.