.
Zamjenica predsjedatelja Zajedničkog povjerenstva za obranu i sigurnost PSBiH Borjana Krišto u srijedu je na sjednici Godišnje pregledne konferencije o temi "Aktualno stanje u sektoru obrane i sigurnosti Bosne i Hercegovine“ predložila povećanje plaća vojnicima i produženje vojnog roka.
U Bosni i Hercegovini od 1. siječnja cigarete će poskupjeti do 35 feninga, ovisno o proizvođaču. Tako će prosječna cijena kutije s prvim danom sljedeće godine iznositi 4,50 maraka, dok bi cigarete pojedinih proizvođača mogle iznositi i do 5,5 KM po kutiji.
Prije 73. godine na današnji dan obnovljena je državnost Bosne i Hercegovine kada je na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH 1943.(ZAVNOBiH) u Mrkonjić- Gradu rečeno da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego je i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Od tada 25. studenog proslavlja se kao Dan državnosti BiH.
U sarajevskom naselju Dobrinja danas su u vrtiću "Kadifica" izgubili trogodišnje dijete koje su kasnije pronašli prolaznici. Kako je majka dječaka Lamija Karić napisala na Facebooku dječak je izašao na vrata, a nitko od odgojiteljica nije to primjetio.
Danas se obilježava 21 godišnjica od parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je prekinut četvorogodišnji krvavi rat u Bosni i Hercegovini.
U Mostaru se večeras građani sjećaju Vukovara i na poseban način izražavaju svoju podršku i sjećanje na taj grad. Uz brojne građane koji su se u Vukovarskoj ulici kod križa okupili i pomolili za poginule branitelje Vukovara, dogodilo se i nešto neobično. Zaustavila se svatovska kolona i mladenci su izašli kako bi zapalili svijeće kod križa za Vukovar i pomolili se za poginule branitelje. /Večernji list/
Hrvatsko vijeće obrane (skraćeno: HVO) bila je oružana snaga hrvatskog (i dijelom bošnjačkog) naroda u vrijeme rata u BiH. HVO je imao ključnu ulogu obrane područja BiH nastanjene Hrvatima (zapadne Hercegovina) ili miješanim hrvatsko-bošnjačkim stanovništvom (Mostar, sjeverna Hercegovina, Posavina, Srednja Bosna). Ta uloga je bila povijesna jer je upravo HVO bio ključna organizacijska i vojna oružana snaga koja je zaustavila prvi i najjači nalet JNA i Srba 1992. na BiH. U postrojbama HVO-a nalazio se tada veliki broj Bošnjaka muslimanske vjeroispovijedi koji se u tim prvim danima rata borio zajednički s Hrvatima protiv Srba.
Ta borba 1992. bila je ključna da cijela BiH ne padne u ruke Srba, pa tako Hrvati i HVO imaju dvostruku i povijesnu zaslugu održavanja BiH (koju su Srbi htjeli uništiti): bez njihovog DA na referendumu BIH ne bi mogla proglasiti samostalnost i neovisnost, a bez HVO-a pala bi u srpske ruke.
Na kraju rata HVO je imao ključnu ulogu u oslobađanju BiH od Srba, te je uz pomoć HV-a doveo Srbe za pregovarački stol u Daytonu.
„Mogu slobodno reći kako je doprinos obrani BiH HVO veći od onoga Armije BiH. Hrvati su kroz stradanja pokazali koliko vole ovu zemlju. Danas smo svjedoci pokušaja da se povijest piše onako kako neki žele. To nećemo dopustiti“, rekao je 2014. Željko Raguž, predsjednik Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, za Vecernji.ba
Taj centar je osnovan tek 2012., dok su ga Bošnjaci osnovali 1992., a Srbi 1999. To govori o pogrešnoj politici i Hrvatske i stranaka koje vode Hrvate u BiH prema hrvatskom narodu u susjednoj zemlji.
Pet činjenica o HVO-u koje trebate znati:
1. HVO je bio organiziran zbog srpske agresije na BiH
HVO je službeno organiziran i osnovan 8. travnja 1992. kada je počela agresija Srba i JNA na BiH. Iako je to dan službenog ustroja, vojne postrojbe sastavljene od Hrvata (i muslimana) organizirane su već u jesen 1991. kao jezgra budućeg HVO.
Zbog toga je HVO puno bolje organiziran dočekao agresiju na BiH nego Armija BiH organizirana na područjima gdje su živjeli muslimani.
Ta činjenica spasila je Bosnu i Hercegovinu.
2. HVO je bio od početka sastavljen od Hrvata i Bošnjaka muslimana
Zbog vrlo slabe organizacije muslimana i priprema za agresiju JNA i Srba na BiH, veliki broj muslimana pridružio se od početka HVO-u koji je bio puno bolje organiziran. Zbog toga je početkom rata znatan broj muslimana ratovao rame uz rame sa Hrvatima. To je bilo posebno istaknuto u područjima gdje su živjeli zajedno kao Bosanska posavina, Mostar, Srednja Bosna i drugdje.
Danas se ta činjenica pokušava sakriti od strane bošnjačkih vlasti, ali situaciju zorno dočarava činjenica da je u obrani Dervente od 593 poginula pripadnika 103. brigade HVO-a čak 190 Bošnjaka muslimana.
„Ove se godine, dakle, nijedan političar, Bošnjak, nije pojavio na obilježavanju 103. brigade HVO-a, koja je u svojim redovima imala znatan broj Bošnjaka. Biće da kod njih ovo HVO ima loš predznak. Prošle godine kada je bilo obilježavanje godišnjice ove brigade Adil Osmanović je barem poslao izaslanika. Ove se godine nitko nije pojavio“ rekao je Eno Mujkić, jedan od Bošnjaka zapovjednika 103. brigade HVO-a, objašnjavajući kako su odnosi Bošnjaka i Hrvata u toj brigadi bili dobri.
„Kad je Bajram, onda su oni, Hrvati, umjesto nas išli na liniju. Za Božić, bilo je obrnuto“, kaže Mujkić.
3. HVO pomagao u naoružavanju Bošnjaka i zbrinjavanju njihovih ranjenika i izbjeglica
Pošto je oružje Teritorijalne obrane BiH (TO BiH) najvećim dijelom dospjelo u ruke JNA i Srba, naoružavanje Bošnjaka muslimana najvećim je dijelom išlo preko ratom zahvaćene Hrvatske i područja koje je držao pod kontrolom HVO.
Da su Hrvatska i HVO postupili kao Srbija i srpska vojska u BiH Bošnjaci bi bili izbrisani sa lica zemlje!
Tako napr. 30. i 31. listopada 1991. predsjednik BiH Alija Izetbegović napravio je sporazum u Teheranu da se oružje za obranu BiH doprema preko Hrvatske i teritorija pod nadzorom HVO-a. (https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/123/t231a.htm). Posredničkom ulogom i pomoći Hrvata naoružavan je bošnjački narod.
Preko Beograda i Republike Srpske nije došao niti jedan metak u ruke Bošnjaka muslimana.
Hrvatska, kao i Hrvati u BiH u dijelovima pod kontrolom HVO-a, zbrinjavali su izbjeglice i prognanike početkom rata bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Tako je 1992. veliki broj muslimana protjeran etničkim čišćenjem Srba zbrinut u Hrvatskoj i područjima BiH pod nadzorom HVO-a. Od početka rata do sredine listopada 1994., dakle čak i tijekom sukoba između Hrvata i Bošnjaka-muslimana, Ured Vlade Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice pomogao je u zbrinjavanju više od 600 000 izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine (oko 425 000 Bošnjaka-muslimana, oko 170 000 Hrvata i oko 5000 ostalih). Istodobno, uz pripadnike HVO-a, u bolnicama su liječeni su ranjeni pripadnici Armije BiH i civili – Bošnjaci-muslimani iz Bosne i Hercegovine.
4. HVO je obranio strateška područja BiH
Početkom rata JNA i Srbi su imali tri ključna cilja: stvaranje koridora prema Banja Luci, prodor dolinom Neretve prema moru (Dalmaciji) i opkoljavanje Sarajeva. Upravo su Hrvati i HVO pružili najveći otpor Srbima u onemogućavanju toga. Velike borbe koje su se vodile za Bosansku Posavinu djelo su organiziranja Hrvata i HVO-a. Iako je veliki dio Posavine pao u srpske ruke, što je bio njihov najvažniji cilj u BiH, otpor HVO-a je otupio oštricu srpske vojske u početnim danima rata.
Čak i u Sarajevu gdje je živio mali broj Hrvata HVO je imao svoju brigadu „Kralj Tvrtko“ koja je zajedno sa Armijom BiH branila Sarajevo od Srba.
1992. HVO je spriječio srpske snage da zauzmu strateški iznimno značajna područja u BiH – Mostar i dolinu Neretve, cijelu Bosansku Posavinu, područja Livna, Tomislavgrada, Rame i Neuma.
5. HVO je (sa Armijom BiH i HV-om) oslobodio BiH
U Operaciji Cincar, prvoj koordiniranoj akciji HVO-a i Armije BiH, koja je trajala od 1. studenog do 3. studenog 1994., oslobođeno je područje ukupne površine 200 četvornih kilometara, a vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar. Otvorena je cesta Bugojno – Livno te je oslobođen veći dio strateški izuzetno važnog Kupreškog polja i sam gradić Kupres i okolna sela.
Nakon toga HVO, zajedno sa HV-om i Armijom BiH, oslobađa veliki dio zemlje što je bio preduvjet za mir i Daytonski sporazum. Osim toga, HVO je sa HV-om sudjelovao u ofenzivnim akcijama u zapadnoj Bosni kojima je spriječen masakr veći od Srebrenice – deblokada Bihaćke enklave koja je bila na izdisaju i na koju je srpska strana koncentrirala snage za napad.
Zapravo, za ocjenu karaktera i razumijevanje uloge HVO-a može poslužiti završna izjava generala Slobodana Praljka na suđenju u Haagu, 21. rujna 2011.: “Nikada u povijesti ratovanja jedan narod (Hrvati) nije tako i toliko pomogao drugi narod (Bošnjake-muslimane), i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku, Armiju BiH, protiv Hrvata, HVO-a u BiH. Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske, HVO-a, nije propuštao konvoje oružja (i ostaloga) drugoj vojsci (Armiji BiH) i onda kada je ta vojska (Armija BiH) to oružje i ostalo koristila za napade na one koji su joj to propustili” (Završna riječ generala Slobodana Praljka u Haagu, 21. rujna 2011).
Izvor teksta: poskok.info
Vijeće ministara BiH na današnjoj sjednici bi trebalo razmatrati pitanje koje se odnosi na više hiljada pravosnažno oduzetih vozila koja su smještena diljem naše države.
Po nalogu tužitelja Posebnog odjela za ratne zločine, policijski pripadnici SIPA-e 11. studenog lišili su slobode osumnjičenog za ratni zločin.
Nažalost, transformirajući institucije Herceg-Bosne, Hrvati su ostali bez njih i zato nemaju te pravne zaštite u svim ovim predmetima gdje su oni žrtve. Oni su simbolično obrađeni, ali za, primjerice, žrtve nađene na smetlištu u Mostaru na samom početku rata nitko nije odgovarao. Ili uzmite Grabovicu kao projekt kako bošnjačka politika i vojska žele doći do Neuma, ili Trusinu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Bugojno...
S Draganom Čovićem, hrvatskim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, razgovarao je Zoran Šagolj novinar Slobodne Dalmacije, nakon njegova posjeta Zagrebu.
Pri povratku u Mostar boravio je i u Orašju, koje je nakon uhićenja desetorice tamošnjih pripadnika HVO-a postalo vruća tema kako unutar BiH, tako i u odnosima s Hrvatskom.
Dojam je da ste nakon uhićenja u Posavini vi, uz samog generala Matuzovića i krug ljudi uz njega, bili nekako najmanje iznenađeni...
– Ne znam kako razmišljaju drugi, ali vam mogu reći kako sam se ja tada osjećao. Već desetak godina imamo intenzivnu komunikaciju s našim ljudima koji se svojim djelovanjem od 1991. do 1995. vežu uz HVO i opstojnost Hrvata u BiH. Imali smo različite koncepcije, strategije, akcije kako zaštititi dostojanstvo Domovinskog rata i naših branitelja, pa u tom smislu i kako pomoći svima onima koji su u određeno vrijeme bili izloženi pravosudnom sustavu u BiH, negdje u okruženju ili samom Haagu. Nemojmo podcijeniti da je to počelo ima već 20 godina.
Samo se sjetite prvih skupina koje su išle u Haag, pa drugih, trećih... kao i onih koji danas jesu tamo čekajući drugostupanjsku presudu. U zadnjih desetak godina imali smo svakodnevne aktivnosti kada je u pitanju sud u Sarajevu, pravosuđe BiH. Ono što se dogodilo prošli tjedan jest svojevrsno iznenađenje i po odabiru vremena, sadržaju, selektivnosti, načinu na koji se sve izvelo, pa do spektakla oko privođenja, što apsolutno više nikomu ne treba s odmakom od 20 godina nakon rata, ili 23-24 godine od samog događanja, a pogotovo što su implikacije vezano uz ove događaje završile u Tužiteljstvu BiH još 2011. godine.
Predmet barem pet godina stoji u Tužiteljstvu i s te strane je poslana jedna zabrinjavajuća poruka svima nama. U ovom trenutku imamo stotinjak naših ljudi koji su u obradama i svakodnevno idu u Sarajevo na suđenja, i kojima treba pravna pomoć jer nemaju ni osnovnih sredstava za egzistenciju a ne da još plaćaju odvjetnike.
S te strane za mene ovo u Orašju nije iznenađenje, ali jest sve drugo, pa i sam čin zadržavanja u pritvoru, jer je dosadašnja praksa bila da se ljudi nakon 24 sata puštaju da se uz određena jamstva brane sa slobode. Zašto se ovo sve skupa radilo u ovom vremenu, na ovakav način, morat će nam pojasniti oni koji su to uradili.
Je li sve bilo tempirano za dolazak Andreja Plenkovića u nastupni posjet BiH?
– Ovakav stil apsolutno se može vezati s tim. Inače, mislim da sve skupa nije tempirano na taj način. Međutim, ovako kako je urađeno selektivno, da s popisa od 28 osoba proberete nekih 10, da odredite vrijeme uoči Svih svetih, samo dva dana nakon jednoga krajnje prijateljskog posjeta premijera RH, vrlo jasnog stava o strateškom odnosu prema BiH, pomoći na našem putu k EU-u, apsolutno moramo dovesti u kontekst tog vremena. Vjerujte mi, da to nije učinjeno na način na koji jest, vjerojatno bi prošlo kao i do sada, nitko u Hrvatskoj ne bi to ni spomenuo, kao što nije spomenut u zadnjih 10 godina ni jedan takav slučaj.
Tko stoji iza naloga za uhićenje? Sarajevo ili Banja Luka?
– Formalno, to je Tužiteljstvo BiH, što znači Sarajevo. Kao što sam rekao, predmet stoji bar pet godina u Tužiteljstvu u Sarajevu, što znači da su iz Banje Luke otišli kada su otišli. Obrađivani su negdje 2009. godine, a dokumenti iz Hrvatske po ovim predmetima povlačeni su po nekim konceptima suradnje, kako bi se to trebalo profesionalno raditi u pravnom, demokratskom društvu, u zadnje tri ili četiri godine, što se također da provjeriti. Ali što se tiče samog ovog čina, apsolutno je nalog političkog Sarajeva.
Vjerujete li kolegi iz Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću da nije znao za akciju Tužiteljstva?
– Moguće je da ovo nije znala jedna osoba, kolega iz Predsjedništva, ali da su znali svi koji vode istu politiku u BiH, apsolutno sam uvjeren.
Jesu li bili upoznati hrvatski kadrovi u tijelima vlasti? Hrvati imaju zamjenika ministra sigurnosti Miju Krešića, a i sama tužiteljica je hrvatske nacionalnosti i u bliskim rodbinskim vezama s njim.
– Nije se moglo dogoditi da netko iz Tužiteljstva tko obnaša vršiteljsku dužnost nije znao za ovo, jer bi to inače bila potpuna anarhija. Moram vjerovati da se nije smjelo dogoditi da ta osoba ne zna, iako je ona tek prije nekoliko dana postavljena za vršiteljicu dužnosti zbog suspenzija dosadašnjega glavnog tužitelja. Čak mislim da su aktivnosti i pripreme u Tužiteljstvu krenule bar prije mjesec ili dva.
Tu možda sada malo i špekuliram, ali budući da je ovdje puno otvorenih pitanja, imam pravo na to kao hrvatski član Predsjedništva, jer se radilo krajnje trapavo, a moglo je izazvati nesagledive posljedice s različitim konotacijama unutar hrvatskog naroda, u odnosima između između hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda, jer mnogi su željeli usmjeriti pažnju prema srpskom narodu. Nemojte podcijeniti da u Tužiteljstvu postoji na stotine predmeta koji se vežu uz razdoblje 1991. – 1995. i odnose se na tisuće osoba, samo je pitanje te špekulacije, manje ili više političke koja se provodi kroz pravosudne institucije BiH, kada će se i kome te kojim intenzitetom raditi ovakvi procesi.
Stoga sugeriram onima koji su odgovorni da vode računa da nije to samo goli čin pozivanja nekoga da se istraži nečija odgovornost. Posljedice su višestruke i pogotovo danas, 21 godinu nakon Daytona, mora se s pažnjom odnositi prema tim predmetima i apsolutno ne špekulirati u javnosti oko njih. A u ovom predmetu je od svega toga bilo pomalo, i špekulacije, i selektivnosti, i političkog cilja koji je trebao ostvariti tko zna kakve zamišljene projekcije.
Vi ste upozorili na paralelne sustave koji se u BiH vuku još iz rata?
– To je pravi problem BiH. Trudimo se svim sredstvima da zaživi pravna država BiH, zbog toga i naglašavam potrebu našeg europskog puta, jer će nas se otvaranjem poglavlja natjerati da izgradimo institucije države koje će ljudima garantirati tu jednu pravnu sigurnost, tko je odgovoran da odgovara, ali isto tako da nevini neće moći odgovarati. To je jedan sustav kakav danas nemamo. Ti paralelni sustavi koji postoje nisu se značajnije transformirali od 1995. do danas, niti su promijenili svoj oblik djelovanja.
Nažalost, transformirajući institucije Herceg-Bosne, Hrvati su ostali bez njih i zato nemaju te pravne zaštite u svim ovim predmetima gdje su oni žrtve. Oni su simbolično obrađeni, ali za, primjerice, žrtve nađene na smetlištu u Mostaru na samom početku rata nitko nije odgovarao. Ili uzmite Grabovicu kao projekt kako bošnjačka politika i vojska žele doći do Neuma, ili Trusinu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Bugojno...
Moje je pitanje je li moguće da nitko od ljudi koji vode taj dio institucija odgovornih za istrage nije u stanju otkriti tko je počinio i izazvao te pokolje ako, primjerice, znamo u Bugojnu izrijekom tko je odgovoran za sve ono što se radilo u tom vremenu. Ili uzmite danas aktualno područje Orašja, pa da vidimo tko je napravio zločine u Vidovicama. Svaki je taj zločin evidentiran, ali je pitanje zašto se selektivno postupa i nije se cjelovito odradilo prema jednom, drugom i trećem narodu.
Ako Bošnjaci i Srbi imaju te, kako ih nazivate, paralelne sustave, zašto ih onda nemaju i Hrvati?
– Nažalost, mi ih ne možemo imati. Mi smo prihvatili graditi državu. Republika Srpska je danas dominantno država srpskog naroda s 97-98 posto. U Federaciji, s druge strane, imate dominaciju Bošnjaka u institucijama Tužiteljstva, SIPA-e i slično na razini od 90 posto ili više. To je i razlog što je stanje ovakvo kakvo jest i zašto se zalažemo za institucionalnu, ustavnu jednakopravnost s druga dva naroda.
Nije to samo zato jeste li dobili pet direktora ili ne znam koliko ministarskih i sličnih mjesta. Vi jednostavno morate imate i ovaj element sigurnosti, jer kada biste danas pogledali ovaj dio pravne države i represivnog aparata, vidjeli biste do kraja zanemarenu poziciju hrvatskog naroda.
Jeste li s hrvatskom predsjednicom i premijerom tijekom ovotjednog posjeta Zagrebu išta dogovorili ako se ista stvar ponovi u slučaju Mrkonjić Grad?
– Zločina je u BiH bilo na svakom koraku i mi moramo cijeniti svaku žrtvu na isti način bez obzira odakle dolazi i tko je počinitelj. Ono što smo razgovarali u Zagrebu jest da Hrvatska mora s puno više institucionalnog pristupa obratiti pažnju na strateški odnos prema BiH. Nije to samo pozicija i zaštita hrvatskog naroda, nego nešto puno složenije. Vrlo jasno sam kazao da ne postoji obavještajna institucija iz ozbiljne zemlje koja nešto želi globalno raditi na ovom području istočne Europe a da nema svoje djelovanje u Sarajevu.
Naravno da se koriste različite tehnologije, i to je nešto što Hrvatska mora s pažnjom pratiti. S druge strane, može se povući iza tisuću kilometara duge granice i čekati što će se ovdje događati. Bez obzira jesu li u pitanju ratnici koji se sada intenzivno vraćaju i preusmjeravaju iz Sirije i Iraka ili su to svi oni koji su po različitim projektima drukčijeg osmišljavanja ovog prostora u nekoj globalnoj raspodjeli, Hrvatska jednostavno mora biti tu, imati svoje interese i štititi svoj utjecaj. Bojim se da je tu u nekoliko zadnjih godina došlo do određenog zastoja, rekao bih čak i neprofesionalizma u zaštiti svojih interesa kada su u pitanju i politika, sigurnost, gospodarstvo...
U tom smislu sam iznio svoj stav. Naravno, ja moram voditi računa kao hrvatski član Predsjedništva u BiH o interesu Hrvata u BiH, pa sam s te strane vrlo jasno naznačio potrebu da se nastavi kontinuitet suradnje i kroz zajedničku sjednicu Vlade RH i Vijeća ministara BiH. Dao Bog da se ona dogodi u narednih mjesec dana. Takvom suradnjom se preveniraju mogućnosti ovakvih tipova iznenađenja, bez obzira od koga dolaze.
Neslužbene diplomatske najave govore da bi Hrvatska u vezi s događanjima u BiH mogla partnera potražiti u srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću.
– Hrvatska, koliko ja znam iz tih razgovora, traži jedan uravnotežen odnos kako prema BiH, tako i prema ostalim susjedima, Srbiji, Crnoj Gori... Mislim da u tom duhu treba očekivati vrlo intenzivnu komunikaciju kako sa Sarajevom, tako i s Beogradom i Podgoricom. To je način kako danas promišlja Hrvatska, koja treba sve ove zemlje predvoditi na tom europskom putu. Istina, izvršna vlast je u RH tek uspostavljena i trebat će 10-15 dana da se neke stvari slože. Mislim da će se s puno više pažnje ići na ovaj dio vođenja vanjske politike u području koje je izvan EU-a. Tu je BiH strateško mjesto.
Najgorljiviji ste zagovornik ulaska BiH u EU. Koliko je to realno kada se Bošnjaci intenzivno okreću Erdoganu i Turskoj, a Srbi razvijaju tijesne odnose s Putinovom Rusijom?
– To su prava pitanja. Zbog toga sam i komentirao ulogu Hrvatske u budućim odnosima prema BiH, prije svega u okviru globalnih utjecaja koje ste spominjali. Kako bismo do konca iduće godine imali status kandidata, na nama je da te koji imaju možda drukčije političke agende u sjeni, bilo s bošnjačke, bilo sa srpske strane, dovedemo u poziciju kao što je gospodin Bakir Izetbegović bio zadnja dva dana u Bruxellesu i puna usta su bila EU-a.
Upravo ih treba dovesti u poziciju da ne mogu javno voditi jednu politiku a paralelno neku drugu. Svjestan sam pokušaja, a to je ono što je tražio Izetbegović u slučaju Sejdić-Finci, da nam se spuste neki kriteriji. U našem masterplanu, koji je jednoglasno prihvatilo Predsjedništvo, jasno je definirano kako do siječnja iduće godine treba riješiti taj konkretni slučaj.
To ćemo morati raditi i nećemo moći bježati. U proteklih šest-sedam mjeseci imali smo stalne konfrontacije oko mehanizma koordinacije ili sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali na kraju jednim upornim radom i zagovaranjem, zajedno s prijateljima iz vani, to smo riješili. Na isti način će kolege koji danas predstavljaju druga dva naroda morati pratiti ono što mi zagovaramo. Optimističan sam da ćemo do kraja 2017. imati status kandidata.
Travnicki.ba
O nama
Servis info
Online oglašavanje
IMPRESSUM
Web portal Travnički vjesnik
Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba
Web & CMS podrška
