Spomen-obilježje poginulim braniteljima mjesto je na kojem zajednica izražava svoju sućut, identitet i homogenost. Prostor oko spomen-obilježja s vremenom postaje kultno mjesto, obogaćeno ritualima štovanja mrtvih. Mjesto je to koje se ne smije ukaljati njemu nepriličnim sadržajem. Spomen-obilježja posvećena braniteljima podižu se uz prometnicu, na trgu ili nekom frekventnom mjestu. Mogu se podijeliti na spomenike i spomen-ploče. Spomenici su stvaralački i plastično oblikovani monumentalni objekti sačinjeni od više dijelova i materijala. Njihova je namjena trajno podsjećati na žrtvu koju su poginuli podnijeli. Kako bi se pokazalo da je riječ o mjestu posebnog značenja za užu ili širu lokalnu zajednicu, spomen-obilježje najčešće je izgrađeno na platformi koja je izdignuta u odnosu na okoliš. Takav je primjer središnji spomenik posvećen hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata autora Ante Mamuše smještenim na Trgu Općine Novi Travnik.
U doživljaju djela pred kojima smo se spontano ili slučajno našli, ne možemo opaziti sve one komponente koje su kipara vodile ka krajnjem rezultatu, jer je svaka skluptura sama za sebe dio njegovog svijeta, isključivo njegovog gledanja na svijet i njegove probleme. Svako je djelo mogućnost sinteze autorovih opažanja i njegovog doživljaja. Kada se pogleda skluptura Mamuše primjećuje se osnovni kostur koji se sastoji od šest metalnih cijevi koje su međusobno povezane i simetrično raspoređene. Na vrhu sklupture cijevi se odvajaju i slobodno stoje, a između tri cijevi s lijeve strane postavljena je kugla. Možemo steći dojam da te cijevi koje se izvijaju imaju simbolično značenje ruku, a kugla simbolizira planet Zemlju. Kugla ustvari predstavlja prijelaz iz druge u treću dimenziju. Umjetnik u ovom djelu napušta direktnu vezu sa predmetnim svijetom, on gradi čistu vezu i iznutra napetu formu kao simbol nekih trajnih manifestacija života – ponovno rađanje.
U Hrvatskoj, ali i u BiH na području gdje žive Hrvati uvriježeni su tipovi spomen-obilježja koji žrtvu najčešće povezuju znakom križa – patnje, stradanja i (očekivanoga) uskrsnuća. Križevi i raspela često se podižu a mjesnim grobljima u sklopu inicijative uređenja aleje branitelja i mjesta središnjeg odavanja počasti poginulim braniteljima i civilima. No, znak križa susreće se i izvan konteksta groblja ili neposredne okolice župnih crkvi.
Na području Viteza podignuto je više spomen-obilježja u obliku križa uz prometnicu u gradu i njegovim rubnim područjima. Uz magistralnu prometnicu Banja Luka – Sarajevo u mjestu (Stara) Bila 1994. podignuto je spomen obilježje Svim stradalima u ratu. Riječ je jednostavnom metalnom križu postavljenom na vertikalnom betonskom pravokutniku, obloženim mramorom. Gotovo identično spomen-obilježje podignuto je u Donjoj Večerskoj 1996. godine u čast poginulih hrvatskih branitelja Donje Večeriske.
U proces idejnoga promišljanja spomen-obilježja obično bi se znali uključiti brojni sudionici bez ikakve formalne umjetničke naobrazbe poput članova obitelji poginulih branitelja, udovice, majke, svećenici iz lokalnih župa, političke stranke, preživjeli branitelji, prisvajajući si pravo da predlažu i donose odluke o mnogim važnim detaljima. Pojedina spomen obilježja podizala su se bez prethodne urbanističke dozvole te često bez često bez udovoljavanja minimalnih uvjeta građenja.
Spomen-ploča kao obilježje načinjena je najčešće iz kamena u obliku manje ploče kvadratnog oblika lišene monumentalnosti i ukrasa. Njezina je osnovna zadaća upozoriti na žrtve. Postavljena je na posebnom nosaču ili je učvršćena na neku umjetnu ili prirodnu podlogu.
Spomen-obilježje kao sredstvo međuljudske komunikacije odašilje poruku o tragičnom događaju izvan kruga matične grupe. Stoga se spomen-obilježja podižu uz cestu ili neko prometno mjesto kako poruka ne bi ostala neprimijećena.
Poseban vid sjećanja na poginule branitelje i civilne žrtve rata predstavljaju spomen-sobe. Spomen-soba nije samo zatvoreni prostor kojeg čini puki skup fotografija već mjesto trajnog sjećanja. Jedna od spomen-soba posvećenih žrtvama Domovinskog rata u Lašvanskoj dolini nalazi se u Vitezu. U njoj se nalaze fotografije 653 branitelja Viteza, te ubijena i poginula civila hrvatske nacionalnosti. Ispod svake fotografije naznačeno je ime i prezime žrtve godina rođenja i smrti. Središtem-spomen sobe dominira križ ispred kojeg je horizontalno položena mramorna ploča s natpisom Sa ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na vašu hrabrost, dobrotu, plemenitost i mučeničku smrt.
Kao komemorativna mjesta spomen-obilježja postala su mjesto gdje razne delegacije uz lokalnu zajednicu iskazuju svoje poštovanje. Posjeti su popraćeni polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Kolektivni posjeti spomen-obilježjima odnose se na datume iz kršćanske tradicije poput Svih svetih i Cvjetnice ili značajnijih datuma iz Domovinskog rata.
Još jedan vid sjećanja na poginule branitelje memorijalni su turniri koji se organiziraju u suradnji mjesnih zajednica, športskih klubova i udruga poginulih branitelja.
Poruka koja se odašilje sa spomen-obilježja u Novom Travniku, Bučićima, Rankovićima, Vitezu, Križančevu Selu, i ostalim hrvatskim mjestima na području Lašvanske doline ima višestruko značenje. Prva poruka upozorava na žrtvu koju su podnijeli pojedini članovi lokalne zajednice za obranu svojih domova i slobodu. Njezina je zadaća homogenizirati lokalnu zajednicu. Druga poruka ima upozoravajuću funkciju te se odnosi na bivše ratne neprijatelje. Njome se želi poručiti kako je lokalna zajednica uvijek spremna za obranu svojih domova, kulture, vjere i nacionalnog identiteta. Treća je poruka upućena putnicima i prolaznicima kako bi ih obavijestila o događajima u kraju kroz koji prolaze. Spomen-obilježja u prolaznika bude sjećanja najprije na one koji su u poginuli u ratu, a potom se prisjećaju umrlih članova šire obitelji ili prijatelja.
Kao mjesta sjećanja i posebnog pijeteta pojedina spomen obilježja u Lašvanskoj dolini prepuštena su zubu vremena. Zapuštena i oronula, često zarasla u travu ili korov odaju nebrigu lokalne zajednice za njihovo postojanje te polako uranjaju u tminu zaborava. Premda se ponosimo domoljubljem i volimo ga iskazivati kroz cijelu godinu na prigodne datume, ono se ponajviše očituje u poštovanju onih koji su pod zemljom a čiju žrtvu predstavljamo kroz zapuštena spomen obilježja.
Velimir Bugarin
