.

Dvije godine od svirepog ubojstva Joze Kafadara, uglednog mještanina, povratnika, gospodarstvenika i dobročinitelja

27 Svibanj 2016

Danas su se navršile dvije godine od kako je u Brajkovićima, u općini Travnik svirepo ubijen Jozo Kafadar (69), ugledni mještanin povratnik, gospodarstvenik, dobročinitelj.

 


Naime, Jozo je ubijen 27. svibnja 2014. u po bijela dana (oko 16 sati) 700 – 800 metara od obiteljskog doma na Ovnaku. Ubijen je s četiri hica iz vatrenog oružja na izlazu iz sela Šušanj koje administrativno pripada Zenici, dok se jašući konja vračao kući. Ovo svirepo ubojstvo ostavilo je iza sebe i pitanje koje, na žalost, već pune dvije godine traži odgovor:Tko i zašto je to učinio.

„Čak ni naslutiti ne možemo“, govorio je njegov tada četrdesetosmogodišnji sin Dragan, ugledni viteški gospodarstvenik, zamjenik predsjednik Udruge poslodavaca u Vitezu, aktivni društveni, kulturni i humanitarni djelatnik. „Nikada i niotkud naš otac nije imao nikakve prijetnje, ucjene, nikada nije bio u ozbiljnijim konfliktima, sa susjedima, poslovnim partnerima, nikomu ništa nije dugovao. Mi smo obitelj „zbijenih redova“, i međusobno nemamo tajni…“, govorio je Dragan.

Ubijeni Jozo Kafadar je bio vrlo ugledan i uspješan čovjek i gospodarstvenik koji je sa svojim sinovima Antom (poginuo u prometnoj nesreći 2012. godine), Draganom i Vlatkom u Vitezu, gdje su našli utočište nakon što su u lipnju 1993. godine prognani iz svojih Brajkovića, osnovali sada vrlo uspješne tvrtke „Ovnak“ i „CM“. Vrlo brzo nakon prestanka rata, među prvima, Jozo se sa suprugom i sinovima Antom i bolesnim Igorom vratio u Brajkoviće, na svoj opustošeni posjed koji su u relativno kratkom vremenskom periodu „oživjeli“, kao i šire područje naselja Ovnak, Grahovčići i Brajkovići. I mnogi su pokojnog Jozu i njegovu obitelj označavali „pokretačima života“ u prognanoj župi Brajkovići u koju se, do Jozinog ubojstva, vratilo nešto malo više od 400 od predratnih 5.600 župljana.U ratnom vihoru 128 župljana je poginulo, ubijeno uli nestalo, a više od tisuću obiteljskih domova i gospodarskih objekata je uništeno.

Mjesec – dva nakon zločina „pljuštale“ su informacije kako su angažirani i na ovom slučaju rade najbolji stručnjaci, elitni kadrovi dvije županije, Zeničko-dobojske i Srednjobosanske, pojačani stručnim timom MUP-a Federacije BiH. Dva puta u tom periodu u Brajkovićima je bio i uvijek „našepureni“ i arogantni ravnatelj federalne policije Dragan Lukač, pa se govorilo, kako se uskoro mogu očekivati pozitivni rezultati istrage. Ali, takvih najava i obećanja naslušali su se Hrvati s travničkog područja u proteklih petnaestak godina pas su postali „nevjerne Tome“.

Tko i zašto je ubio Jozu Kafadara? Što je razlog ubojstva, što je motiv tog zločina? Jesu li ponovo oživjele nacionalističke aveti, pitali su se Hrvati povratnici u Brajkoviće, a i Hrvati s područja cijele srednje Bosne. A takva pitanja su bivala i sve češća kako je vrijeme odmicalo a rezultata istrage nije bilo. Pitanja su jasna i opravdana, jer ratne rane još nisu izliječene, a svjesni su i neriješenih zločina, ubojstava osmoro Hrvata povratnika u Travnik.

Ako je zločin s nacionalističkim pečatom, sa željom da nas se i ovo malo povratnika ponovo potjera s naših ognjišta, onda zločinac, ili zločinci i nalogodavci nikada lice pravde neće ugledati“, govorio nam je mjesec-.dva nakon zločina, stopostotni ratni vojni invalid Tomo Čuturić (1958.), a otac mu Anto doda: „Treba samo pogledati unazad i zapitati se što je s ubojstvima sedmoro travničkih Hrvata, među njima i dvojice policajaca povratnika, ministra Joze Leutara koji je prije rata bio šef policije u Travniku…, da dalje ne nabrajam one „sitnije“ zločinbačke poduhvate nad Hrvatim povratnicima, nad njihovom imovinom, njihovim sakralnim objektima…, i tu je onda priča završena. Nadam se, ipak, da ubojstvo našeg poštovanog Joje Kafadara nije s tim pečatom, jer bi u tom slučaju, zlo ipak bilo manje, na posljedice po župljane mislim, naravno“.

Motale su se ljudima crne misli po njihovim glavama jer koga su zmije ujedale i guštera se boji. A Hrvate Travnika zmije su ujedale u ratu, i u poraću. I nakon dvije godine neuspješne istrage, često se prisutni sahrani Joze Kafadara, a bilo ih je oko pet tisuća, sjete riječi, poruke koje je kroz oproštajno pismo od pokojnog Joze, nad njegovim odrom, poslao uvaženi i ugledni franjevac, Jozin prijatelj još iz rane mladosti, fra Ivo Marković.

„Ubojica i oni koji stoje iza njega pucali su u ljudsku dobrotu, u marljivost i radinost, u ljudski ponos i dostojanstvo. Bili su to pucnji i u povratak izbjeglih i prognanih, pucanj u život, u mogućnost zajedničkog života, u državu Bosnu i Hercegovinu…Zato je velika odgovornost ovoga društva, ove vlasti, da se zločinci otkriju, da pravda funkcionira, a pravda bi trebala i morala biti Država, vlast koja je dobila ovlasti da vlada. Kada se zločinci ne otkriju, to je pouzdan znak ne samo nemoći, slabe vlasti, nego zločinačke vlasti. Ne želim, nipošto, prejudicirati da je Jozu likvidirala muslimanska ili katolička strana, bošnjačka ili hrvatska, ali se taj opasni kontekst ne može izbjeći“.

Tražili su razrješenje ovoga zločina članovi Udruge gospodarstvenika Vitez, čiji je član bio i pokojni Jozo i njegovi sinovi, pokojni Anto te Dragan i Vlatko. Ukazivali su i ukazuju kako zapošljavaju blizu 6 tisuća djelatnika, kako njihov godišnji promet premašuje milijardu KM (u 2015. milijardu i 200 milijuna KM op.a.), pune općinski, županijski i federalni proračun, redovito ispunjavaju sve svoje obveze prema društvenoj zajednici, pa i daleko više od toga. Da bi tako i nastavili, da bi i proširili djelatnost, povećali promet i prihod, upošljavali nove djelatnike… treba im, prije svega, osobna i materijalna sigurnost, koje sada, na žalost, nema. A s ciljem otkrića počinitelja ovoga gnusnog zločina, ponudili su i veliku novčanu nagradu za informaciju koja bi tomu doprinijela no, rezultata nema pa i unatoč brojnim obećanjima. Uz to, obitelj je angažirala i vrhunskog odvjetnika…

U takvoj situaciji, u takvim okolnostima, dvije godine neuspješne istrage, ne treba čuditi što je sve više onih koji se vračaju na riječi stopostotnog ratnog vojnog invalida Tome Čuturića „…ako je zločin s nacionalističkim pečatom…“. Ili pak na poruku fra Ive Markovića uz odar pokojnog Joze, „…to je pouzdan znak ne samo nemoći, slabe vlasti, nego zločinačke vlasti…“. /Zvonimir Čilić, VL/

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa