U obnovljenoj i prekrasno uređenoj crkvi, mnogobrojni su korićanci, iako raseljeni diljem svijeta, kao i mještani susjednih župa Lašvanske doline, jajačkog i pougarskog kraja, došli proslaviti patron ove filijalne crkve i svoga nebeskog zaštitnika, ovog prelijepog Vlašićkog kraja.
Svečano misno slavlje, uz koncelebraciju više svećenika i potkrajskog župnika vlč. Viktora Šašija, predvodio je i posve nadahnuto propovjedao vlč. Marko Mikić, trenutno na službi Vicerektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. On je u svojoj prigodnoj propovjedi iznosio pojedine detalje iz života sv.Ilije proroka, uspoređujući ga s današnjim načinom života, te ga tako na najljepši način predstavio kao jednog iz druge plejade proroka i velikana Katoličke Crkve, a koji je ujedno i nebeski zaštitnik korićanske župe i naše domovine BiH. Da je sv. Ilija toga dana bio u razrušenim Korićanima, za sigurno bi bio ponosit, kao što je bio nadahnut vlč. Mikić, koji je u tom porušenom i opustošenom vlašićkom selu i najvišoj Župi u cijeloj Vrhbosanskoj Nadbiskupiji lijepo propovjedao. „Bog želi da njegova riječ i danas, baš kao i u Ilijino vrijeme dotakne i one najokorjelije, koji su Boga ostavili, napustili, ne žive po Božjem, koji i danas proroke ubijaju…“ rekao je u propovjedi vlč. Marko. Naglasivši da je svetom Iliji siromaštvo najviše pomoglo da uzrastu njegove kreposti, njegovo pouzdanje u Gospodina, i ustvrdio je kako i danas više nego ikad, svijet vapi za ljudima koji su poput tog velikog sveca Staroga zavjeta spremni dići svoj glas protiv nepravde, kojima je stalo do Boga, do čovjeka. Svjestan opravdanih razloga, da se unatoč ljubavi prema svom rodnom kraju, koji polako sobstvenim srestvima obnavljaju porušene kuće, ipak malo Korićanaca odlučuje na stalni povratak, te ih zamolio da se bore za svoja prava, da traže obnovu i da ne gube nadu.„Ako se sv. Iliji utječemo, ako po Božjem živimo, Boga volimo i njemu se molimo, ne trebamo se bojati budućnosti, ma kako nam danas teško bilo“, poručio je vicerektor i pozvao je Korićance, da se svojim kućama pođu konačno vraćati i da češće dolaze u svoj rodni kraj, te na najljepši način budu podrška svom župniku i susjedima.
Ljepoti misnog slavlja u veliko su doprinijeli čitači, kao i crkveni pjevački zbor iz Potkraja, čiji su glasovi zaista ispunjali i onako prepunu korićansku crkvu. Na koncu svete mise župnik Viktor se najiskrenije zahvalio Bogu za ovako lijep dan, vlč. Marku na lijepoj propovjedi, pjevačima, čitačima, svim mještanima i darovateljima, koji su nesebično pomogli obnovu crkve i zamjenu prozora i izgradnju novog oltara, te čestitao imendan svim nazočnima, koji u svom imenu imaju korijen ovog svetca.
Pozvao je sve nazočne da se pridruže ispred župne kuće, gdje je organiziran zajednički ručak, a korićanci kao poznati domaćini i ovoga su puta pokazali da poštuju svoje susjede, prijatelje i poznanike i sve pozvali na ručak i ugostili za obiteljskim stolom.
I nakon Svete Mise, radost ovog lijepog i zaista sunčanog dana izražavala se svirkom poznatog lokalnog harmonikaša i u izvornom pjevanju bećarca ovdašnjih ljudi i žena. Tako je uz opće narodno veselje i zajednički objed, druženje nastavljeno do popodnevnih sati ispred crkve, kao i kod kuća dobrih domaćina, koji su po starom običaju pozvali svoje prijateljem, kumove i rodbinu na "ručak" i zajedničko druženje.
Povjest župe
Podsjetimo da je prva župna crkva u Korićanima bila sagrađena od drva 1874 godine, a od matične župe sv. Ante Padovanskog u susjednim Dobretićima, odvaja se četiri godine kasnije 1878 godine, kada je ustanovljena kao samostalna kapelanija. Usmena predaja govori da je slavlja trajalo tijedan dana, jer treba znati da je ovo selo bilo udaljeno 20 km od župne crkve i groblja u Melini, gdje su se tada kopali i pješačili i po 5 sati u jednom pravcu na sv.Misu u Pougarje.
Sadašnja crkva podignuta je1935 godine i obnovljena 1951 godine. U vrijeme nesretnog rata, crkva je ponovo bila potpuno opljačkana i demolirana. Obnovljena je 2003 godine. Nadmorska visina kod crkve je oko 1 300 metara.
Kao malo gdje u BiH, u župi Korićani na platou Vlašića i danas su vidljive teške posljedice protekloga rata. Podsjetimo da su sredinom lipnja 1992 godine srpske paravojne snage prognale svih 999 župljana Korićana, koliko ih je bilo po posljednjem župnom popisu te godine.
Imovina prognanih korićanaca je opljačkana, kuće teško oštećene, srušene ili zapaljene, a teško je oštećena i devastirana lijepa od kamena sazidana župna crkva sv. Ilije, nebeskog zaštitnika ove župe. A Korićani su, uz župu Dobretići, također na platou Vlašića, bila i prva katolička župa, ili pak prvo veće hrvatsko naselje, na području srednje Bosne, koje je napadnuto, prognano i opljačkano od srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA.
Povratak u opustošeno naselje krenuo je po oslobođenju 1995 godine i činilo se da će teći u zadovoljavajućem i ohrabrujućem opsegu, jer već u prvom valu u Korićane se bilo vratilo 30 - 40 prognanih, a popravljeno je i za stanovanje osposobljeno 40% prijeratnih kuća. No, optimizam je brzo splasnuo, a volju za povratkom ubilo je niz problema s kojim su se povratnici susretali.Straiji izumiru, a mlađi se ne vraćaju.
Tako da i danas selo djeluje pusto, zapušteno, zaraslo u korov i šikaru, iako se još poneka kuća obnavlja. Ali, kažu, ne za povratak, nego za povremene dolaske, a selo, kaže vlč. Viktor, živi nekoliko puta godišnje, prije svega na današnji patron župe - blagdan sv. Ilije, za Cvjetnicu, Svi svete i Dušni dan.
Na nedjeljnim svetim misama koje predvodi župnik, ujedno i župnik župe Potkraj gdje i živi, okupi se četvero-petero mještana te, kako kada, još poneki bivši župljanin pristigao u posjet ili iz nekih drugih razloga.
Po dolasku u Korićane, pord lokalne ceste zatekli smo Srećka Bilobrka kako na mjesnom groblju pokušava pronaći grob svoga djda i upaliti svijeću. Mjesno groblje je uređeno i održavano, a na grobaljskoj kapelici postavljena je ploča s imenima poginulih župljana u Drugom svjetskom i u Domovinskom ratu. Popis je podugačak, upisanih imena je više od 150, a Korićani su mala župa, malo naselje! No, poznato je da su Hrvati uvijek skupo plaćali slobodu, a posebno Korćanci borbu za dom i domovinu, BiH ili Hrvatsku, svejedno.
Crkva je lijepa, obnovljena, krajolik je prekrasan, bajkovit, nadmorska visina je oko 1.330 metara, ali nema župljana, nema vjenčanja, krštenja, prvopričesnika, zapravo nema žive Crkve, pa je perspektiva ove župe pomalo i zabrinjavajuća. Kako je i tko sve bio ove godine za sv.Iliju na Korićanima, najbolje je da pogledate u fotogaleriji i proslijedite svim korćancima.
/B.P./
