Danas se u Travniku na Trgu Europe u organizaciji fondacije „Out of Area“ održava Dječji festival „Futurea“.

Na glavnom pretresu Suda BiH za ratne zločine u predmetu protiv Envera Buze, optuženoga za zločine koje je počinila Armija BiH nad civilima u Uzdolu, u općini Prozor-Rama, u unakrsnom ispitivanju svjedočio je Meho Pilav, piše Večernji list BiH. Svjedok je izjavio kako je u kolovozu 1993., zajedno s majkom, sestrom i ostalim sumještanima koji nisu bili vojno sposobni (on se uspio izvući uz pomoć, kako on kaže, dobrih ljudi), deportiran u selo Kućani kamionom, a odatle je zajedno s ostalima stigao u Čelebiće. Tu je odmah tražio da se pridruži Samostalnom prozorskom bataljunu Armije BiH te je u tome uspio i nekoliko dana poslije stigao u Šćipe. 

Odatle je nakon vrlo kratkog vremena, 2-3 dana, otišao u selo Here.

U Here je otišao, po njegovim riječima, “zato što je htio biti bliže borbenim linijama između TO-a i HVO-a. Tu je upoznao Muju Heru koji je bio zapovjednik DIV-a iz Hera, iz sastava Herske čete kojem se i pridružio. Svjedok Meho Pilav o svom prvom susretu sa zapovjednikom Enverom Buzom kazao je: “Javljeno nam je da je izvršen desant na Dobro Polje. Došli smo gore i vidjeli da nema desanta. Nakon nekog vremena došao je Buza za kojega su nam rekli da spava (odmara). Shvatili smo da nema nikakvog desanta. Buza nam je pričao o lanč-paketu i ratu u Alžiru. Pričao je kako je u Alžiru ratovao, a tamo su ratovala plemena”. Drugi susret svjedoka Pilava s Buzom bio je postrojavanje na livadi iznad Hera prije samog polaska u akciju na Uzdol gdje ih je bilo oko 150.

Svjedok je rekao: “Ja nisam imao osobno naoružanje pa mi je Buza dao svoju pušku i prsluk, imao je pušku zvanu ‘singapurka’. Kada mi je dao pušku, rekao mi je: ‘Evo, okrvavi je’, valjda je mislio da ubijam njome”.

Svjedok je izjavo da je po svom dolasku u Here, kada je bio slobodan, sam hodao, promatrao i razmišljao o terenu gdje se nalazio radi bolje orijentacije.

“Bio sam na Krstišćima. Odatle se vide crkva, škola, sela Križ i Zelenike i vidjeli su se ljudi kako normalno rade, čuvaju krave, kopaju...”

O napadu na Uzdol svjedok Pilav je kazao kako je njegova diverzantska skupina napadala Gradinu (Gradac), ali je došlo do prekida u komunikaciji, nisu zauzeli Gradinu te su se vratili u Here. “S Uzdola su se čuli pokliči tekbir, Allahu ekber, pucnji i vidio se dim”, kazao je svjedok. “Kada smo stigli u Here, Naim ili Zaim Hero, zapovjednik Herske čete, koji je bio u ratničkim bojama, rekao nam je: ‘Što je, diverzanti? Koliko ste ih vi pobili? Mi smo ih sve pobili. Vojnici koji su bili u Uzdolu pričali su o toj akciji govoreći o ubojstvima civila i tko je koga ubio. Dalje je svjedok o akciji rekao kako nije uspjela i da su samo stradali civili. Također je naveo da se odmah među njima pričalo o stradalim civilima, njih desetak, a kasnije je doznao da ih je bilo puno više. O počinjenom zločinu, koliko je njemu poznato, nije bilo istrage niti je tko odgovarao.

/vecernji.ba/

U utorak 30.05.2017., sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. Jutarnje temperature od 8 do 14, na jugu od 16, a dnevne od 23 do 29 °C.

 U srijedu 31.05.2017., sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. Poslije podne i u večernjim satima u centralnim i istočnim područjima Bosne sa loklanim pljuskovima. Jutarnje temperature od 10 do 16, a dnevne od 23 do 29 °C.

 U četvrtak 01.06.2017., sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. Poslije podne i u večernjim satima u Bosni sa kišom i pljuskovima. Jutarnje temperature od 11 do 17, a dnevne od 23 do 29 °C.

 U petak 02.06.2017., pretežno oblačno i nestabilno vrijeme sa kišom, pljuskovima i grmljavinom. Prestanak padavina prema kraju dana. Na jugu Hercegovini umjereno oblačno vrijeme. Jutarnje temperature od 10 do 16, a dnevne od 22 do 28, na jugu do 30 °C.

/FHMZ/

Pronađena su tijela dvojice mladića koji su nestali u rijeci nakon nesreće 21. maja, kada je vozilo Renault Clio sletjelo s ceste u Vrbas. Time je uspješno okončana osmodnevna potraga, potvrdila je za Klix.ba Majda Kovač, glasnogovornica Federalne uprave civilne zaštite.

Spomen-obilježje poginulim braniteljima mjesto je na kojem zajednica izražava svoju sućut, identitet i homogenost. Prostor oko spomen-obilježja s vremenom postaje kultno mjesto, obogaćeno ritualima štovanja mrtvih. Mjesto je to koje se ne smije ukaljati njemu nepriličnim sadržajem. Spomen-obilježja posvećena braniteljima podižu se uz prometnicu, na trgu ili nekom frekventnom mjestu. Mogu se podijeliti na spomenike i spomen-ploče. Spomenici su stvaralački i plastično oblikovani monumentalni objekti sačinjeni od više dijelova i materijala. Njihova je namjena trajno podsjećati na žrtvu koju su poginuli podnijeli. Kako bi se pokazalo da je riječ o mjestu posebnog značenja za užu ili širu lokalnu zajednicu, spomen-obilježje najčešće je izgrađeno na platformi koja je izdignuta u odnosu na okoliš. Takav je primjer središnji spomenik posvećen hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata autora Ante Mamuše smještenim na Trgu Općine Novi Travnik.

U doživljaju djela pred kojima smo se spontano ili slučajno našli, ne možemo opaziti sve one komponente koje su kipara vodile ka krajnjem rezultatu, jer je svaka skluptura sama za sebe dio njegovog svijeta, isključivo njegovog gledanja na svijet i njegove probleme. Svako je djelo mogućnost sinteze autorovih opažanja i njegovog doživljaja. Kada se pogleda skluptura Mamuše primjećuje se osnovni kostur koji se sastoji od šest metalnih cijevi koje su međusobno povezane i simetrično raspoređene. Na vrhu sklupture cijevi se odvajaju i slobodno stoje, a između tri cijevi s lijeve strane postavljena je kugla. Možemo steći dojam da te cijevi koje se izvijaju imaju simbolično značenje ruku, a kugla simbolizira planet Zemlju. Kugla ustvari predstavlja prijelaz iz druge u treću dimenziju. Umjetnik u ovom djelu napušta direktnu vezu sa predmetnim svijetom, on gradi čistu vezu i iznutra napetu formu kao simbol nekih trajnih manifestacija života – ponovno rađanje.

U Hrvatskoj, ali i u BiH na području gdje žive Hrvati uvriježeni su tipovi spomen-obilježja koji žrtvu najčešće povezuju znakom križa – patnje, stradanja i (očekivanoga) uskrsnuća. Križevi i raspela često se podižu a mjesnim grobljima u sklopu inicijative uređenja aleje branitelja i mjesta središnjeg odavanja počasti poginulim braniteljima i civilima. No, znak križa susreće se i izvan konteksta  groblja ili neposredne okolice župnih crkvi.

  Na području Viteza podignuto je više spomen-obilježja u obliku križa uz prometnicu u gradu i njegovim rubnim područjima. Uz magistralnu prometnicu Banja Luka – Sarajevo u mjestu (Stara) Bila 1994. podignuto je spomen obilježje Svim stradalima u ratu. Riječ je jednostavnom metalnom križu postavljenom na vertikalnom betonskom pravokutniku, obloženim mramorom. Gotovo identično spomen-obilježje podignuto je u Donjoj Večerskoj 1996. godine u čast poginulih hrvatskih branitelja Donje Večeriske.

U proces idejnoga promišljanja spomen-obilježja obično bi se znali uključiti  brojni  sudionici bez ikakve formalne umjetničke naobrazbe poput članova obitelji poginulih branitelja, udovice, majke, svećenici iz lokalnih župa, političke stranke, preživjeli branitelji, prisvajajući si pravo da predlažu i donose odluke o mnogim važnim detaljima. Pojedina spomen obilježja podizala su se bez prethodne urbanističke dozvole te često bez često bez udovoljavanja minimalnih uvjeta građenja.

Spomen-ploča kao obilježje načinjena je najčešće iz kamena u obliku manje ploče kvadratnog oblika lišene monumentalnosti i ukrasa. Njezina je osnovna zadaća upozoriti na žrtve. Postavljena je na posebnom nosaču ili je učvršćena na neku umjetnu ili prirodnu podlogu.

Spomen-obilježje kao sredstvo međuljudske komunikacije odašilje poruku o tragičnom događaju izvan kruga matične grupe. Stoga se spomen-obilježja podižu uz cestu ili neko prometno mjesto kako poruka ne bi ostala  neprimijećena.

Poseban vid sjećanja na poginule branitelje i civilne žrtve rata predstavljaju spomen-sobe. Spomen-soba nije samo zatvoreni prostor kojeg čini puki skup fotografija već mjesto trajnog sjećanja. Jedna od spomen-soba posvećenih žrtvama Domovinskog rata u Lašvanskoj dolini nalazi se u Vitezu. U njoj se nalaze fotografije 653 branitelja Viteza, te ubijena i poginula civila hrvatske nacionalnosti. Ispod svake fotografije naznačeno je ime i prezime žrtve godina rođenja i smrti. Središtem-spomen sobe dominira križ ispred kojeg je horizontalno položena mramorna ploča s natpisom Sa ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na vašu hrabrost, dobrotu, plemenitost i mučeničku smrt.

Kao komemorativna mjesta spomen-obilježja postala su mjesto gdje razne delegacije uz lokalnu zajednicu  iskazuju svoje poštovanje. Posjeti su popraćeni polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Kolektivni posjeti spomen-obilježjima odnose se na datume iz kršćanske tradicije poput Svih svetih i Cvjetnice ili značajnijih datuma iz Domovinskog rata.

Još jedan vid sjećanja na poginule branitelje memorijalni su turniri koji se organiziraju u suradnji mjesnih zajednica, športskih klubova i udruga poginulih branitelja.

Poruka koja se odašilje sa spomen-obilježja u Novom Travniku, Bučićima, Rankovićima, Vitezu, Križančevu Selu,  i ostalim hrvatskim mjestima na području Lašvanske doline ima višestruko značenje. Prva poruka upozorava na žrtvu koju su podnijeli pojedini članovi lokalne zajednice za obranu svojih domova i slobodu. Njezina je zadaća homogenizirati lokalnu zajednicu. Druga poruka ima upozoravajuću funkciju te se odnosi na bivše ratne neprijatelje. Njome se želi poručiti kako je lokalna zajednica uvijek spremna za obranu svojih domova, kulture, vjere i nacionalnog identiteta. Treća je poruka upućena putnicima i prolaznicima kako bi ih obavijestila o događajima u kraju kroz koji prolaze. Spomen-obilježja u prolaznika bude sjećanja najprije na one koji su u poginuli u ratu, a potom se prisjećaju umrlih članova šire obitelji ili prijatelja.

Kao mjesta sjećanja i posebnog pijeteta pojedina spomen obilježja u Lašvanskoj dolini prepuštena su zubu vremena. Zapuštena i oronula, često zarasla u travu ili korov odaju nebrigu lokalne zajednice za njihovo postojanje te polako uranjaju u tminu zaborava. Premda se ponosimo domoljubljem i volimo ga iskazivati kroz cijelu godinu na prigodne datume, ono se ponajviše očituje u poštovanju onih koji su pod zemljom a čiju žrtvu predstavljamo kroz zapuštena spomen obilježja.

 Velimir Bugarin

Sinoć je u prepunoj dvorani Hrvatskog kazališta Travnik u Jankovićima održana predstava "Pobuna u kokošinjcu".

Nogometaši Zrinjskog pobijedili su Slobodu s 3:0 u 10. kolu Lige za prvaka, te su obranili titulu najboljeg kluba u Bosni i Hercegovini.

Nepoznata osoba, ili više njih, istaknula je zastavu radikalnoga muslimanskog pokreta u većinski hrvatskoj mjesnoj zajednici Ljubače kod Tuzle, što je pojačalo uznemirenje tamošnjih Hrvata nakon što je na mjesnoj školi ispisan natpis terorističke organizacije “ISIL”, a ranije su slične zastave postavljane i u naselju Husino.

Kako navode mještani koji su i poslali prijeporne fotografije, zastava je postavljena u noći s četvrtka na petak ispred jedne napuštene privatne kuće koja se nalazi nedaleko od katoličke crkve i u središtu toga većinski hrvatskoga mjesta. Na tome jarbolu je prije nekoliko godina postavljena ratna zastava bošnjačke Armije BiH, zbog čega su stanovnici također prosvjedovali, ali je policija ocijenila kako ta zastava nije prijeporna.

Poruka sa škole “Ova nova zastava nas je iskreno prepala. Kada smo vidjeli da više ne visi rasparana zastava Armije BiH, nego neka crna zastava, uvukao se neki nemir”, rekao je jedan od mještana.

Slučaj je prijavljen policiji, što je potvrđeno u Ministarstvu unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona, a sporna zastava ubrzo potom je i uklonjena.